Rat Rusije protiv Ukrajine, 2.
Strašni rat Rusije protiv Ukrajine traje treći tjedan. Ne mogavši slomiti ukrajinsku vojsku i vlast na brzinu kako je to Putin zamišljao, ruska vojska pribjegava svojoj uobičajenoj metodi: sistematskom uništavanju manjih i većih gradova koji su središta ukrajinskog otpora. Dalekometnim raketama, avionskim projektilama i topništvom uništavaju se građevine svih vrsta, ginu na stotine, na tisuće civila, po ulicama, u zgradama, ili pri pokušajima bijega na sigurnija mjesta, na zapad; već je gotovo tri milijuna Ukrajinaca (uglavnom djece, žena i staraca) izbjeglo u zemlje Europske unije, najviše u Poljsku. Od velikih gradova Rusi su zasad zaposjeli samo Herson i ondje, naravno, pripremaju organizaciju nekakva referenduma za otcjepljenje od Ukrajine i stvaranje još jedne “republike” na tlu zemlje koju se ubija. Dovezli su i dva kamiona humanitarne pomoći, kutijâ s hranom, koje su pred kamerama moskovske televizije razdijelili nekolicini stanovnika, tobože bez ikakve prisutnosti ruske vojske; lažnost te inscenirane akcije otkrivaju snimci Hersonaca na mobitelima, koji pokazuju stvarnu sliku: kamioni okruženi do zuba naoružanim vojnicima, kojima ne prilazi nitko, iako poveća skupina građana stoji na drugoj strani ulice; jedan muškarac staje ispred ruskih “humanitaraca” i viče svojim sugrađanima, pitajući ima li među njima itko tko će uzeti tu rusku pomoć; čuju se povici protiv okupatora… Može se pretpostaviti da Rusi neće dugo trpjeti takav otvoreni neposluh i prosvjedovanje domaćeg žiteljstva, i da će ti vojnici uskoro pucati na ulicama u te koji ih nazivaju okupatorima. Samo se čeka da ruska vojska još malo više napreduje u svojim osvajanjima, naročito da padne Kijev; tada će se zasigurno pokazati prave namjere tih samozvanih “mirotvoraca”. Najrazoreniji su zasad Harkiv, drugi po veličini ukrajinski grad, i Mariupol na jugu, koji je već danima posve opkoljen, bez struje i tekuće vode, bez grijanja (vrijeme je još uvijek hladno, oko ništice, ima i snijega); tu su poginule tisuće ljudi, civila i branitelja, a nekoliko stotina tisuća ih je zatočeno u razorenom gradu. Već se u više navrata pokušalo organizirati “humanitarne konvoje” koji bi izveli civilno stanovništvo iz toga “pakla” (riječ je posvudašnja), ali bez uspjeha, jer ruska vojska ubrzo počinje pucati po koloni, optužujući, naravno, ukrajinsku stranu da se ne drži dogovora… (To su vijesti koje izravno podsjećaju na mnoge slične situacije u srpsko-hrvatskom i srpsko-bosanskom ratovanju ranih 1990-ih godina…)
Takvo je realno, materijalno lice ovog rata u sadašnjem trenutku, a po svemu sudeći bit će još gore i strašnije, prije nego što se, na ovaj ili onaj način, počne stišavati. Ruski predsjednik, koji po svemu sudeći o svemu odlučuje osobno, kao pravi autokrat i diktator, s vrlo malo utjecaja koji bi dolazio od njegovih “suradnika” (mahom inferiornih poslušnika), ni ne pomišlja da od rata počne odustajati, da iznađe nekakvu “izlaznu strategiju”, nego samo još više pojačava rusku ratnu aktivnost, ubacuje nove snage, doprema još oružja svih vrsta. U zadnja dva dana Amerikanci upozoravaju da se vjerojatno priprema upotrijebiti i kemijsko oružje; a s obzirom da su Amerikanci još od siječnja točno predviđali da će Putin napasti Ukrajinu, unatoč nevjerici ostatka svijeta, i tom novom upozorenju treba dati veliku težinu… Očito, poraz u Ukrajini Putin si nikako ne može dopustiti, kakogod visoku cijenu za to platili Ukrajinci, ruska vojska, Rusi općenito, ostale europske zemlje, cijeli svijet. A teško je i vidjeti kako bi mu mogla izmaći pobjeda, barem ova kratkoročna, na kraju sadašnje ratne kampanje, jer je ruska vojska oružjem i brojem vojnog ljudstva mnogostruko nadmoćna Ukrajini. Ruski su gubici u oružju (naročito borbenim vozilima) i ljudstvu znatni, mjere se tisućama, ali je sve to još uvijek nedostatno da se toj vojsci ozbiljno izmakne tlo pod nogama. Kako se sada čini, rat je još u ranoj fazi; u Rusiji je još uvijek na snazi Putinova zabrana da se za nj javno koristi riječ “rat”, službeni i za sve obvezatni termin je “specijalna vojna operacija”. (Orwell: “Rat je mir.”) Cilj joj je, kao što je Putin objasnio u trenutku kada je izdao naredbu da je se pokrene, u srditom i mržnjom nabijenom obraćanju Rusiji i svijetu, “demilitarizacija i denacifikacija” Ukrajine. Kao što je zadatak vojske koju je Putin, nekoliko dana prije invazije, poslao u odmetnute istočne okrajke Ukrajine bio – “održavanje mira”.
(13. 3. 2022.)