Rat Rusije protiv Ukrajine, 1
Budimpešta, hotel u ulici Ráday, preda mnom prozor koji gleda na kalvinsku crkvu i, dalje iza nje, brdo svetog Gerarda s tvrđavom i dvadesetostoljetnim spomenikom Slobode, u megalomanskom stilu onodobnih diktatura (nacionalne, potom komunističke). Položajem i izgledom vrlo mu je nalik spomenik Pobjede u hrvatskoj Batini, također na desnoj obali Dunava. Drugi svjetski rat, Crvena Armija, Rusija…
Ovih dana opet u mislima svih, po svim svjetskim vijestima, u svim razgovorima. Šesti je dan otkako je Rusija, pod vlašću svojeg “umjerenog diktatora” Vladimira Putina, izvršila najezdu na Ukrajinu, s oko dvije stotine tisuća vojnika i nebrojenim ratnim strojevima. Beskrajno duge kolone ruske vojske potekle su u Ukrajinu s juga, s Crnog mora i poluotoka Krima, koji je Putin još 2014. oteo Ukrajini uz zanemarive prosvjede “svjetske zajednice”; sa sjevera, iz Bjelorusije, koja se sasvim priklonila Putinovoj Rusiji, otkako je ova tamošnjem diktatoru Lukašenku (na vlasti od 1994) silom pomogla da se održi na vlasti iako je izgubio izbore i nasuprot znatnim domaćim prosvjedima; s istoka, izravno iz Rusije i iz dviju samoproglašenih “republika” Luhanska i Donjecka, koje je Putin “priznao” kao takve uoči najezde, nakon što je ranijih godina potaknuo tamošnju rusku manjinu da se pobuni protiv kijevske vlasti i pomogao joj da se obrani na zaposjednutom području. Sve što dolazi od Putina i iz Rusije u vezi s razlozima za ovaj rat ogromna je gomila laži, a moskovska tvornica laži o Ukrajini i o “Zapadu” jako podsjeća na recepte za proizvodnju laži koji su se naveliko primjenjivali u Beogradu u doba njegova rata protiv Hrvatske. Isti su to modeli bezočnog laganja: tu je povijest i kod Rusa i kod Srba skrojila nekakav osobiti mentalitet u okviru kojeg je, u ime viših nacionalnih razloga, dopušteno ama baš sve, a za laganje ne postoje apsolutno nikakve granice, čak ni one pragmatične – briga da vas ne uhvate u lako dokazivoj laži; jer to se stalno događa, a tada prema jednostavnoj metodi tih lažaca samo treba nastaviti lagati i dodavati nove laži, tako da i samo dokazivanje laži i njihovo pobijanje postane besmislen i jalov posao. Na televiziji je ovih dana jedna zastupnica u ukrajinskoj Verhovnoj Radi to jednostavno objasnila: kada Putin ili oni oko njega (Lavrov, Peskov…) nešto izjave, samo treba vidjeti što je suprotno od toga – i ta suprotnost jest prava istina…
Poplava laži koja dolazi od Putina i njegova režima sada je ipak u svim “zapadnim” zemljama konačno prepoznata kao čudovišna anomalija u međunarodnim odnosima, kao ozbiljna bolest koja će, ako se oko nje nešto ne poduzme, povući svijet u nesagledivu katastrofu. Do neki dan bilo je na Zapadu mnogo glasova koji su iskazivali razumijevanje za Putinove poteze. Njegove igre uoči ovog rata, raspoređivanje snaga oko Ukrajine, tumačili su se na mnogim mjestima kao razumljiv iskaz frustracije i povrijeđenog ponosa jedne velike vojne i gospodarske sile. Jedan njemački general izjavio je da Putin “samo traži respekt, a to mu nije tako teško dati”. Zapadna javnost vrvi kojekakvim neofašistima, ljubiteljima politike čvrste ruke, “razočaranima” u zapadnjačku “trulu” demokraciju, mrziteljima liberalizma i vladavine ljudskih prava (“ljudskopravaške ideologije”), vjernicima u veliku “anglosasku” urotu pomoću koje se potajno upravlja svijetom… Oni imaju puno razumijevanja za to što Putinu smeta da se NATO proširio do njegovih granica, “pod prozore Rusiji”. Tako je, primjerice, naš paradni admiral u mirovini i samozvani stručnjak za geopolitku i strategiju, Domazet Lošo, zakliktao uoči ruske najezde da “nisu Rusi došli u Kanadu, nego su Amerikanci došli u baltičke države, Poljsku, Hrvatsku, Rumunjsku. Amerikanci su došli na njihove granice i tko sad ugrožava svjetski mir? Neprekidno ispiremo mozak pod zapadnom propagandom…“ A evo što je, prema Domazetu Loši, prava istina nasuprot toj zapadnoj propagandi: „U ovoj situaciji, da bi i dalje ostali prvi, SAD mora priuštiti veliku nesreću, rat. Putin to vješto izbjegava.“ Svoju „analizu“ admiral je završio odlučnom tvrdnjom da „Rusija neće napasti Ukrajinu“. Taj strateg-neznalica, dakle, sposoban je samo za takvu analizu u kojoj se idiotizam nadmeće s krajnjim moralnim potonućem, s nakaradnim izokretanjem temeljnih političkih ideala, pa je zaista teško razumjeti kako je čovjek s takvim gledanjem na svjetske stvari mogao ikada uzeti udjela u hrvatskoj brobi za neovisnost o Beogradu. (Poznato je da je Domazet Lošo u ranijem životu bio viši časnik, kapetan fregate, u JNA i da je odano služio tadašnjem „sustavu“ sve do ljeta 1991. te se tek u drugoj polovici te godine, nakon duga premišljanja, odvažio promijeniti stranu. Njegova ljubav prema Rusiji i njenom vođi te mržnja prema Americi, po svemu sudeći, traju bez prekida od tih beogradskih godina, a konverzija s jugoslavenstva na hrvatski nacionalizam bila je samo pragmatičan potez i za njega korisna prilagodba novim okolnostima.)
Svi su naši desničarski intelektualci i “omiljeni kolumnisti” neslavno promašili u prognozi Putinovih poteza. Zaljubljenici u Putina, štovatelji njegova “strateškog genija” i njegove državničke beskrupuloznosti, našli su se u neobranu grožđu nakon što je njihov idol pokrenuo po svemu užasnu najezdu na puno manju i vojno slabiju susjednu zemlju. Nekako se ipak ni preko njihovih zubala ne može sada prevaliti tvrdnja koja bi bila dosljedan nastavak njihovih dosadašnjih umovanja; da je Ukrajina svojim političkim planovima tako ozbiljno ugrožavala Rusiju da ovoj nije preostalo ništa drugo nego da na nju nasrne svim oružjima, podvrgne je ili uništi. To jest, točno ono što i sam Putin sa svojim doglavnicima ponavlja kao temeljni raison toga što čini.
Ne preostaje im, dakle, ništa drugo nego da proglase ono što je, iznenađeno i razočarano, proglasio jedan od njih, Milan Ivkošić: “Putin je poludio!” Naravno, nemoguće je sada takvim zaljubljenim glavama priznati da je to što se upravo događa zakonomjeran nastavak onoga što se s Putinom zbivalo ranije, svih tih godina otkako je na vlasti; pa da je i ta gradacija u malignosti njegovih postupaka posve zakonomjerna…
(1.-2. 3. 2022.)