1.
Licemjerje se nadaje kao kičma civiliziranog društva – može biti i plastična lojtrica, ako civilizirano društvo zamislimo kao ukrasnu biljku puzavicu. Hobbes je vjerojatno bio u pravu, društveni ugovor tek je manje zlo, čovjekov čoporativni impuls prije stečen nego urođen, udobnost nižeg žrtvujemo radi udobnosti višeg stupnja. Licemjerje je tako neodjeljivo od naših građanskih života te svako njegovo osuđivanje i proklinjanje nužno vodi u nj; ono je nepobjedivo upravo zato što ga jača svaki pokušaj borbe protiv njega. Jer kamo bi nas dovela istinska ne-dvoličnost o kojoj volimo trubadurski pojati? Društvo u kojem meso smiju jesti samo oni koji su kadri vlastitim rukama ubiti i rastrančirati životinju? U kojem pravo na pulmološki pregled imaju samo zakleti nepušači, a pravo na slovo protiv političkog establišmenta samo oni koji ne sudjeluju u tržišnoj razmjeni? U krajnjoj liniji, u kojem vojno-policijsku zaštitu uživaju samo sposobni istu pružiti drugima? Da, licemjerno je tamaniti žohare i komarce a istovremeno spašavati napuštene pse i mačke, no koji je to civilizirani junak potpuno dosljedan izvan Hada?
2.
Čmarom prevedeni članci te analize domaćih eksperata autentične kao slavonski pršut na internetskim nam portalima serviraju ‘narative’ i ‘agende’ koje mi potom halapljivo hasamo: posljednjih šest mjeseci pokazalo je u kojoj mjeri Hrvati preziru agnosticizam; mi ili vjerujemo ili znademo, slutnja i sumnja u nas komotno prolaze pod psovke; uvukusmo u mali prst Euromajdan, Krim, Banderu, Putina, KGB, FSB, Nulandovu, Bidena senijora i džunijora…, pa iste iz istog prsta stadosmo pravednički gnjevno pljuckati kao imena nogometaša koji zaslužuju mjesto u prvoj postavi, istovremeno u firmi podmećući dugogodišnjem prijatelju radi dvadeset dekagrama teže šunkice u sklopu uskrsnice.
3.
Tekuće zlo Zygmunta Baumana i Leonidasa Donskisa: negativci nose crno još samo u prastarim kaubojcima i bajkama. Neonacisti koji se bore protiv neonacista i to tako da obje strane premoćno pobjeđuju sve istovremeno trpeći goleme gubitke; čarkice u Jemenu možda su u nekoliko godina odnijele blizu 400 000 života, ali mahniti ruski medvjed trgnuo se iz nuklearnog zimskog sna upravo u susjednom dvorištu. Čuditi se europskom europocentrizmu bilo bi kao čuditi se majmunovu majmuniranju, no nejasno je što sprečava mirijade balkanskih proukrajinskih i proruskih siledžija, o Božiću i Novoj godini sklonih mitraljiranju zraka i gnojenju livade ispred zgrade topovskim udarima, da se priključe borbi u koju toliko vjeruju i o kojoj toliko znadu; pomisao o putnim troškovima, obiteljske obveze?
4.
»Ako ne možete spavati zbog situacije u Ukrajini, samo zamislite da je ona kakva država na Bliskom istoku, a da je Rusija Amerika«, cinično će prije kojeg mjeseca Sergej Lavrov. Uz neopisivo poštovanje palim kopnenim, zračnim i morskim prašinarima koji su do 1945. spustili Wehrmacht na koljena i onim koji su nakon toga umjesto u mirovinu otišli nazad na radna mjesta, sjećamo li se i da su nešto ranije, naime 1939., izvjesni Ribbentrop i Molotov potpisali pakt o nenapadanju, koji će ostati na snazi gotovo dvije godine, sve dok Hitler ne pomisli da je mudriji od Napoleona pa ipak krene protiv ruske zime? Ili da su se good ole US of A pune dvije godine, do Pearl Harbora, nećkale o uplitanju u sukob? Amerikadeutscher Volksbunda, živahnog u Jameriku otprilike do istog datuma? Izvjesnog Jasenovca i izvjesnog Beograda, prvog judenfrei-grada u Europi? Pa kako su se liberatori Ameri i oslobodioci Ruje trgali za nacističke znanstvenike nakon švapske kapitulacije? Nekog Dresdena, Nagasakija, neke Hirošime? Nekih silovanih Poljakinja, Mađarica…?
5.
Kako ono nedavno reče anonimni mudrac: gledamo kroz prozor i na susjedov prolazak palimo svjetlo e da ovaj pomisli kako imamo senzore koji reagiraju na pokret. Ama puca nam prsluk dok u tamnom vilajetu ima struje. Za ratovanje su dovoljni You Tube i kamera GoPro na tuđem šljemu. Ako je agnosticizam već prostota, ako već nećemo uzdizati civilizaciju – iz udobnosti fotelje uvijek možemo uzdizati divljaštvo.
6.
Nije laž toliko zatiranje istine koliko izraz nemoći, baš kao i ironija, samo što nemoć kod laži nosi halbcilindar, dok kod ironije šiltericu s natpisom građevinskog poduzeća. Ako A stoji nasuprot B, a B je zlo, tada je A dobro. Dobro, možda ne dobro, ali manje zlo. Za bilo koju utakmicu, pa i onu banalnih suparnika poput svjetlosti i tame, potrebne su obje momčadi, a ni publika nije naodmet. Uostalom, laž, istina? Je li se u moju tričavost 24. 7. 2022. na Vukovarskoj cesti u Osijeku bahato zabila stasita, naočigled zdrava te na istočnoeuropskom jeziku glasna muška pojava sa žuto-plavom trakom oko nadlaktice, džointom u ruci i bijelim vezicama na crnim čizmama starog doktora Martensa? A sve i da nije, tko kaže da jest? A ako i jest, nije li i sama moja tričavost bila bahato nevoljka pomaknuti se ustranu?
7.
Život posvećen očuvanju života, a smrt neizbježna: kompleks Boga ili sveto poslanje? Kirurg koji puši tri kutije dnevno? Ili, još gore, koji uopće ne puši? Krpaš tuđa tijela bez gađenja prema krvi i smradu, da bi u starosti, ako je doživiš, ostao rupa na izlizanim samtanim hlačama, podrtina prljavih noktiju, masne kose i s neutaživom radoznalošću o tome koja je godina, koji je dan; bližnji ne znadu što bi s tvojom demencijom, spominju se starački dom i lijekovi koji bi ti znatno narušavali funkciju srca, bubregâ i (ili) jetre – uvijek se u u obzir uzima razmjer štete i koristi. Korigirati doze anksiolitika s obzirom na iritabilne otklone (npr. uvesti oksazepam). Negativnog psihijatrijskog herediteta. Jer znate kako je, ima svakakvih ljudi, neki se žele, kad tako moram reći, neki se žele samo riješiti starijih, mislim: hoće ih, je li…
8.
Kad nam dođe da podviknemo protiv pendrečenja jednih a milovanja drugih izbjeglica, možda ne bi bilo zgorega sjetiti se da sa svakim legalnim pazarom plaćamo porez. Sestre i braćo, zašto ne prigrliti svoje licemjerje te ga poslati na dodatnu tjelovježbu pokušajem bivanja nelicemjernim? – zašto ta fiskultura ne bi postala prevladavajućim narativom? Dana 15. 9. 2022., u 21:43, provođenje nuklearnih specijalnih operacija ne čini se ništa manje izglednim nego u doba kultne Kubanske krize. Ipak, i danas postoji novac. Srećom?